Izložbom u galeriji atelijera Žitnjak želio sam prezentirati svoje najapsurdnije radove. Njihova je karakteristika da na prvi pogled djeluju besmisleno no iza svakog od njih krije se znakovita ideja ili situacija. Naime život zna često biti apsurdan, ali to ga nikako ne čini besmislenim i u takvim trenucima treba se inteligentno nasmijati i pokušati shvatiti u čemu je ipak smisao te situacije.
Možda najapsurdniji umjetnički pokret koji je do sada postojao, a to je dadaizam, ima itekako smisla, budući je nastao u doba prvoga svjetskoga rata. Jedan od njegovih tvoraca Tristan Tzara kaže: „Dada je nastala iz moralne potrebe, iz neutažive želje da se postigne apsolutni moral, iz dubokog osjećaja da bi čovjek, koji je u središtu svih tvorevina duha, morao potvrditi svoju nadmoć nad osiromašenim spoznajama o ljudskoj bitnosti, nad mrtvim stvarima i loše stečenim dobrima.“
Isto tako i sam držim stav da je apsurd odgovor na ljudski ponos zatrovan egoizmom i lošim moralnim vrijednostima.
Naziv izložbe tipoglikemija označava šaljivo sklepan pojam kojeg sam uzeo iz mnogima poznatog, duhovitog e-maila koji se odnedavno širi mrežom, pod kojim se podrazumijeva činjenica da ljduksi mzoak ne čtia savko slvoo pnaooosb, već rčijei prmraota kao clejniu. Jdieno je btino da se pvro i zdanje sovlo nlaaze na sovm msjteu. Otasla solva mgou btii u ptponuom nerdeu i bez ozibra na ovu oloknost, tkest mžeote čtiati bez pobrelma.Ljudski smisao je u smislu, to jest u činjenici da stvarima i pojmovima dajemo smisao. Svi se mi možemo boriti protiv besmislenih stvari na ovome svijetu, a znamo jako dobro koje su to …
Denis Krašković